Uz lagani ritam vjetra, nalik izmišljenom dječjem plesu, silaze s neba, mračnog i tmurnog i tiho se, da ostatak svijeta to ne primijeti, stapaju s bijelom okolinom, upotpunjavajući je sa svojom ljepotom. Daju joj savršen izgled pod treperavim svijetlom okolnih zgrada i svjetiljki, savršenstvo koje će nadolaskom jutra i toplote sunca u par sati biti uništeno. Njihova magija će biti uništeno u par sati, koji gubitak i šteta.

Pružim ruku k nebu i krhka pahulja, bijela i mala poput i ostalih u vazduhu, polako sleti na dlan. Njene čari su samo par sekundi bile dostupne očima i već u sljedećoj sekundi se rastopila u vodu, nimalo interesantna i očaravajuće kao ona. Prosto... dosadna.
Sjećaš li se?

One večeri, nalik ovoj, kad smo se upoznali? Kad sam pognute glave išla i sudarila se s tobom? Kad si primijetio moje suze i pitao da li sam dobro? Kad si me po prvi put zagrlio i počeo tješiti i ako smo se tek upoznali? Sjećaš li se?

Nisi me pitao o mojoj prošlosti; nisi tražio da ti objasnim to bolno iskustvo; nisi ništa tražio. Bio si tu, za mene i povratio mi izblijedili osmijeh s lica sa svojim, tjerao moje srce da pravi salto pri svakom tvom dodiru, a od svog toplog zagrljaja si napravio drogu za mene, bez kojeg nisam mogla zamisliti dan.

I onda... ona večer, prošarana snježnim pahuljicama, baš kao i ova danas i ona kad smo se upoznali. Reci mi, da li ti je još uvijek ona u pamćenju; da li je se sjećaš? Da li se sjećaš mojih gorkih suza kad si mi rekao da odlaziš? Da li se sjećaš moje sebičnost kad sam rekla da me ne ostavljaš; da ostaneš uz mene? Da li ti je još uvijek u sjećanju obećanje koje si mi tad dao?

Rekao si da ćeš se vratiti; da ću te opet vidjeti. Tad još nisam znala pravi razlog tvom odlasku i bila sam tako naivna povjerovati da će se to desiti ovdje, dolje, u svijetu živih. Nikad nisam pretpostavljala; nikad nisam očekivala da će se naš sljedeći susret desiti gore.

Gore, među anđelima.

"Eine Lektion die keine Schmerzen mit sich bringt hat keine Bedeutung. Aber wenn wir disen Schmerz ertragen und überwinden, dann erhalten wir dafür ein starkes Herz, das alles und jedem standhält. Ja, ein Fullmetal Herz."

Uz lagani ritam vjetra, nalik izmišljenom dječjem plesu, silaze s neba, mračnog i tmurnog i tiho se, da ostatak svijeta to ne primijeti, stapaju s bijelom okolinom, upotpunjavajući je sa svojom ljepotom. Daju joj savršen izgled pod treperavim svijetlom okolnih zgrada i svjetiljki, savršenstvo koje će nadolaskom jutra i toplote sunca u par sati biti uništeno. Njihova magija će biti uništeno u par sati, koji gubitak i šteta.

Pružim ruku k nebu i krhka pahulja, bijela i mala poput i ostalih u vazduhu, polako sleti na dlan. Njene čari su samo par sekundi bile dostupne očima i već u sljedećoj sekundi se rastopila u vodu, nimalo interesantna i očaravajuće kao ona. Prosto... dosadna.
Sjećaš li se?

One večeri, nalik ovoj, kad smo se upoznali? Kad sam pognute glave išla i sudarila se s tobom? Kad si primijetio moje suze i pitao da li sam dobro? Kad si me po prvi put zagrlio i počeo tješiti i ako smo se tek upoznali? Sjećaš li se?

Nisi me pitao o mojoj prošlosti; nisi tražio da ti objasnim to bolno iskustvo; nisi ništa tražio. Bio si tu, za mene i povratio mi izblijedili osmijeh s lica sa svojim, tjerao moje srce da pravi salto pri svakom tvom dodiru, a od svog toplog zagrljaja si napravio drogu za mene, bez kojeg nisam mogla zamisliti dan.

I onda... ona večer, prošarana snježnim pahuljicama, baš kao i ova danas i ona kad smo se upoznali. Reci mi, da li ti je još uvijek ona u pamćenju; da li je se sjećaš? Da li se sjećaš mojih gorkih suza kad si mi rekao da odlaziš? Da li se sjećaš moje sebičnost kad sam rekla da me ne ostavljaš; da ostaneš uz mene? Da li ti je još uvijek u sjećanju obećanje koje si mi tad dao?

Rekao si da ćeš se vratiti; da ću te opet vidjeti. Tad još nisam znala pravi razlog tvom odlasku i bila sam tako naivna povjerovati da će se to desiti ovdje, dolje, u svijetu živih. Nikad nisam pretpostavljala; nikad nisam očekivala da će se naš sljedeći susret desiti gore.

Gore, među anđelima.

One OK RockTsukiko AmanoMiyaviScandalMaximum the Hormone
"People are like dice, a certain Frenchman said that. You throw yourself in the direction of your own choosing. People are free because they can do that. Everyone's circumstances are different, but no matter how small the choice, at the very least, you can throw yourself. It's not chance or fate. It's the choice you made."

"People are like dice, a certain Frenchman said that. You throw yourself in the direction of your own choosing. People are free because they can do that. Everyone's circumstances are different, but no matter how small the choice, at the very least, you can throw yourself. It's not chance or fate. It's the choice you made."